BRODOMAKETAR

Osnovni cilj naše udruge je promicanje kolekcionarstva,Na osnovu toga donosimo vam jedan članak preuzet iz časopisa" Hrvatski Kolekcionar" o vrlo zanimljivom obliku sakupljanja,a radi se o brodomaketarstvu.

Kolekcionarstvo

Pomorsko je kolekcionarstvo djelatnost kojom se bave sakupljači zainteresirani za starine (antikvitete) koje potječu s brodova i brodica, iz mora i svega ostaloga (sličnog) što je u vezi s morem i brodovima tj. pomorstvom: nautikom, brodo/strojo gradnjom, meteorologijom i oceanografijom, brodskom stolarijom i ratnom opremom itd.

Često nesvjesno započeta jednostavnom nabavom, dobitkom dara, pronalaskom u ladici ili na tavanu i slično, kada se prvijencu pridruži njegov par, kada se pojavljuje serija, započinje kolekcionarstvo kao rezultat osmišljavanja na višoj razini.

Osnovni ciljevi pomorskog kolekcionarstva su: očuvanje i vrednovanje hrvatske pomorske baštine u svim svojim oblicima; katalogizacija svega poznatog; predočavanje javnosti rezultata i djelatnosti na sajmovima, skupovima, predavanjima te različitim druženjem; održavanje neprekinutih veza sa svim institucijama: arhivima i muzejima, potom znanim kolekcijama i kolekcionarima, antikvarnicama i galerijama itd.

Kolekcionarstvo maketa brodova poprilično je velika nepoznanica. Pored poznate činjenice da su skupljači izolirani, anonimni samotnjaci, malo je ljudi koji znalački vrednuju brodomaketarstvo, a još manje je onih koji mogu (ili žele) odvojiti znatna novčana sredstva za vrijedne rukotvorine. Vjerojatno dvoumljenje u njihovu umjetničku (makete) komponentu (ili njeno potpuno izostajanje) maketa broda ne predstavlja ulaganje kapitala koje bi se višestruko povratilo (ili barem uz povećanu vrijednost – profit), pa izostaje kolekcionarstvo radi dobiti. U takvim okolnostima opstaje najčešće sakupljaštvo iz hobija ekskluzivnih ljudi, moćnika i bogataša. Njihove privatne zbirke nedostupne su za svakidašnje oko, dok je puno bolji slučaj s “polujavnim” zbirkama u posjedu, na primjer, raznih klubova, društava ili poduzeća. Ipak, najčuvenije su zbirke one “javne”, u posjedu pomorskih muzeja. Tako je, na primjer, najveća i najznačajnija ona iz pomorskoga muzeja u Greenwichu, pokraj Londona: prvi njeni primjerci bili su sačuvani i sakupljeni krajem XVI. stoljeća; ima ih svih vrsta, od svakojakog materijala, premašujući impozantnu brojku od tri tisuće primjeraka u najrazličitijim veličinama (od nekoliko milimetara do pet metara). Širom svijeta poznate su i zbirke iz pomorskih muzeja u Parizu, Barceloni, San Franciscu, Tokyju itd.

Svatko može biti zaštitnik kulturne baštine, pa makar i u najskromnijem obliku jednostavno – očuvanjem starine. Imajući je u posjedu: očistiti je od prašine i/ili plijesni, premazati lanenim uljem ili lakom ili samo pastom za parkete, sačuvati od mehaničkog uništenja u suhom prostoru, pohranjenjem u vitrinu ili kutiju i slično.

U našim muzejima, jedna od najcjelovitijih zbirka je ona iz Gradskog muzeja u Bakru, a jedna od najvrednijih (dokumentarne vrednote) je ona u košljunskom samostanu (otok Košljun, kod Punta na otoku Krku) iako je već dobrano dotrajala. Privatne zbirke naših kolekcionara, ako se izuzmu one koje su rezultat izrade samih brodomaketara, uglavnom su nepoznate. Makete brodova ponekad se susreću u domovima kao ostavština bivših pomoraca, brodograditelja ili brodovlasnika kada su one bile poistovjećivane s originalima (pravim brodovima)