četvrtak, 17. siječnja 2013.

MAČKA

  U svojoj radnji ,starac sjedi  zavaljen u udobnu,masivnu fotelju ,nagnut na stol sa kojega laganim pokretima  desne ruke pinceteom podiže i premješta markice iz jednog u drugi album ,dok lijevom svako malo namiješta naočare koje kao da žele pasti sa vrha dugačkog nabreklog nosa.Svaki put kad učini taj pokret  ,malo podigne pogled i sporim okretima  glave obuhvati cijelu prostoriju ,prenatrpanu raznim predmetima.Osmijeh mu se pojavi na naboranom licu kad ugleda olinjalu mačku kako slatko srče mlijeko iz prastare posude.
Ispusti duboki izdah ,pogleda na vrata antikvarnice ,kao da nekoga očekuje ,a on evo nikako da stigne.
Vrati se poslu  ,koju obavlja sizifovom strpljivošću .
Teatralno kao u nekom filmu pali podugačku drvenu lulu,šibicama ,dok se  miris parafina  miješa sa  dubokim  vonjom  ustajalosti kojom odiše cijelokupni prostor.
Trzne se naglo ,čuvši zvono ulaznih vrata i kašljući zbog velike količine dima koju je nehtijući uvukao ,promuklim glasom izgovara  uđite slobodno,samo uđite.
Visoki koštunjavi čovjek ,srednjih godina,zaogrnut smeđkastim mantilom, ispod kojeg mu je virila leptir kravata  ,ne baš sigurnim pokretima ,spuštajući se niz dvije stepenice stupi u staretarnicu.
Izvolite ,sad već smirenim glasom izgovara starac.
Ništa,ništa ,ja bi...mogu li razzzgledati,ja.. mucajući odgovara došljak.
Samo vi gledajte ,pa zato ste valjda  i došli,starac će.okrznuvši pogledom mačku ,kao da joj govori ,sad moraš biti dobra imamo gosta.
Koštunjavi iz džepa mantila vadi oveliku lupu i započinje obilazak.Usredotočen na pregledanje artifekata razmiještenih po policama dugog ,a uzanog prostora ,umalo ne nagazi mačku koja se frkćući odmakne nekoliko koraka,i pogledom koji mu govori ,pripazi malo idiote.
Oprrrostite ,nije namjerno obraća se sad starcu ,sad mački,dok mu pogled ne zastane na posudi iz koje je prije neki tren ona jela..Pojačavajući ton glasa i mucajući još više ,ne skrećući pogled sa zdjele nissam ,nissssam,htio ,žaoo mijee,stvvvarnno mi je žaooo izgovara .
Nema problema,desi se ,kaže starina.ne vole svi mačke.
Ne,nenene,ja  volim mačke ,sine koštunjavom ,dapače ja ih obožavam.
Manemoj mi reći ,nečujno ispusti starac
Da,da sa podlim smiješkom na licu,nastavlja govoriti došljak,i ja bih ako ste vi voljni imao namjeru od vas kupiti ovu mačku,toliko ih volim.
Koliko,kao iz topa dobi odgovor.
Pa ja mogu...........Sto eura prekinu ga starac
Sto eura ,kao da će opsovati ponovi on i u zadnji tren se predomisli.Sto i nosi je ,začuje.
Posegne rukom u džep i drhtajućom rukom pruži starcu dvije novčanice od pedeset eura.
Pošto sam kupio mačku,a vidim da ona voli jesti iz nje  ,mogli ste mi dati ovu  staru posudu,što će vam sad ona  izusti kupac gledajući  u starca koji se na to grohotom nasmije.
Pa znadete li vi gospodine koliko sam ja puta prodao ovu mačku ,na račun te zdijele grcajući od smijeha ,dok je  ovaj ljutito  psujući napuštao ,antikvarnicu.

Nema komentara:

Objavi komentar

komentirajte,pitajte,ocjenjujte,sudjelujte u stvaranju bloga

SPLIT