Tik uz balotaško igralište,zog,u srcu grada,pod sjenom visokih nebodera onako samozatajna,pomalo sramežljiva smjestila se ova mala konoba,.Kad čovjek prođe kroz ona njena drvena vrata,povjeruje u postojanje vremenskog stroja,jer tako u hipu preskočiti desetljeća,stoljeća,nije moguće a da on ne postoji.
Poput kuća u selima širom dalmacije ,stisnutih jedna uz drugu,stisnu se ljudi u tom omalenom prostoru,ne smetajući jedan drugome,osjećajući bliskost i toplinu dok nakon beštime što partner nije zva karika ili strišat nezna ,ispijaju crno vino naiskap iz starinskih bokala.
Baci se na čađavi špaker koji komadić mesa ili pole s pancetom iz škrovade zasvrbe nosnice.
Priča ka i uvik ,ispočetka,normalna i tiha,što više odmiče noć sve jača i jača, a di neće kad grlo podmazano,stomak pun..Laži postaju sve veće,osmijesi sve duži.
Ništa neobično ,jer u vrimenu kubura za pasom ,mirisa dima iz drvenih lula,vila što uz vodu peru robu to je normalno i dapače poželjno
Poput kuća u selima širom dalmacije ,stisnutih jedna uz drugu,stisnu se ljudi u tom omalenom prostoru,ne smetajući jedan drugome,osjećajući bliskost i toplinu dok nakon beštime što partner nije zva karika ili strišat nezna ,ispijaju crno vino naiskap iz starinskih bokala.
Baci se na čađavi špaker koji komadić mesa ili pole s pancetom iz škrovade zasvrbe nosnice.
Priča ka i uvik ,ispočetka,normalna i tiha,što više odmiče noć sve jača i jača, a di neće kad grlo podmazano,stomak pun..Laži postaju sve veće,osmijesi sve duži.
Ništa neobično ,jer u vrimenu kubura za pasom ,mirisa dima iz drvenih lula,vila što uz vodu peru robu to je normalno i dapače poželjno
